30. 4. 2014.

Štrudla sa makom i 50 eura









11.01.2014 god. u 12.29




19.

Možda od ovog blesavog  broja koji je na redu jutros, ispadne nešto sasvim prijatno i udobno, bez obzira što je kršteno tim rogobatnim i nikakvim brojem. Opet jedan od onih što ničemu ne služi, osim da se radujete tom broju godina, jer su lepe i glupe!
Imam hiljadu stvari u glavi koje bih da vam kažem, pa se već bojim da će biti svega u mojim rečenicama, svakakvih znakova, reči i mog, starog, dobrog gubljenja fokusa i 
vijuganja po tekstu!

27. 4. 2014.

Macani













12.42 h.


Neću dugo, majke mi!

Samo reč, dve o programerima...

Nikada o njima nešto posebno nisam mislila. Svet kao i svaki drugi.

Ako izuzmemo činjenice da sam još u srednjoj školi informatiku učila, u jednog programera bila smrtno zaljubljena (a i dan – današnji ga volim), nešto oko toga studirala i mozgala, i ceo radni vek se sa njima petljala, o njihovim glavama a pogotovo, srcima, pojma ti ja nemam?!
Niti ja, do danas, ikada o njima bilo šta dumam. Rade ljudi pos’o, k’o i svi drugi?!

Kao lekari, učitelji, pekari ili bankari... Svoj zanat u prstima i vijugama drže, zaradjujući obične novce... Sve k’o mi ostali!

26. 4. 2014.

Gitara




17.38 h.
















Što ti je živ čovek? Čudo?!

Još pre neki dan sam muze naokolo na’vatavala, jadala se i kukala, puštala besomučno Balaševića i oko sebe se osvrtala, ne bi’ li nekako reči u sebe, i sebe u reči ponovo preobličila?!
A danas se luda probudim. Sa pundravcima u dupetu, koji na tastaturi svoju nemilu igru sa mnom, završavaju! Samo bi pisala!

Naravno, kao svakog pravog i čestitog studenta, opet me savest jede što mi na hardu stoji započet tekst završnog rada na Visokoj tehničkoj školi u Novome Sadu, koji je u fazi kišeljenja tek na uvodu, a treba mi više nego išta jer me samo ta diploma može spasiti, kao pametnoga potvrditi i koji dinar više, ako se zvezde poklope, mesečno doneti!

Jok!!

Rušim špajz i pravim teretanu







09.01.2014 god. u 17.39










17.

Bože, kakav broj? Totalno bez veze, mislim da bezveznijeg od njega nema?!
Niti šta možeš njime izmeriti, niti se deli, niti korenuje na okruglo što je, po meni, jedino i pravo korenovanje koje postoji!

Samo na okruglo, ništa zarezi i decimale!  Sve što je ćoškasto bode, i od toga ništa nema!
To vam isto k’o i sa mršavim ženama?!

Znam, znam... Sada ćete vi mršave da se uvredite, jer ja favorizujem nas?!   
Ono...  Malo oblije...
Ali, dajte i nama naših pet minuta!

24. 4. 2014.

Ja i ISO










Ili... 

ISO i ja






20.28 h.



Da li ću, uopšte, umeti i moći da sročim večeras sve ove haotične misli koji mi glavom kolaju? Bezbroj pitanja na koje nema odgovora! 
O kurvama, izgubljenoj generaciji, Selimoviću ili, sa knjigama dočekivanim, zorama?! O detinjstvu, lepoti, nekim dragim ljudima ili nezapamćenim bolima?!
Ili...
O pravim razlozima i porivima koji su naveli moje kolege na taj odlučan potez zvani „štrajk“ u Fondu PIO. (Ovu skraćenicu već tako lako, po refleksu, kucam, da posle svega (ne znam čega?), ’ladno mogu za sekretaricu ili daktilografa da me uzmu.)
Ako do tada „živa reč“ medju ljudima, kolegama i saradnicima, uopšte bude postojala?
Jer kako je sa uvodjenjem ovih famoznih, ISO standarda u našem Fondu krenulo, za koju godinu niko više ni sa kim neće ni razgovarati?! Samo ćemo se mejlovima sa gotovim, polu-popunjenim obrascima pravljenim za retarde koji samo znaju da u „kućice“ za to predvidjene, svoje ime, prezime, poneki datum i krstiće u poljima sa kojima se slažu, popune!

22. 4. 2014.

Muze



Kažu mi neki prijatelji, za koje nisam ni slutila da su moji, moglo bi se reći, verni čitaoci, da...
„ Nije u redu!! Znaš li ti kada je bio 9-ti april, kada si zadnju priču objavila?! A mi nestrpljivo čekamo!?“

9. 4. 2014.

Moj prvi Štrajk


 










Kako su Oni* sve ovo maestralno izveli i, po ko zna koji put, od preko 3000 ljudi, majmune i ovce napravili.


*Oni – predstavljaju sve one strukture koje sam bezbroj puta pominjala:  Političare na vlasti koji su još pre deset godina počeli urušavanje Fonda za penzijsko na više načina.

7. 4. 2014.

Trovači














Već skoro dva meseca mi, na fejsbukovom profilu, tamo gore gde je sličica onih, tobože sprijateljenih ljudi, priljubljenih glava koje odaju toplinu i bliskost u hladnom virtualno-bajtnom svetu, stoji i kiseli se jedan zahtev za prijateljstvo. 

Neudovoljen i neodgovoren.

4. 4. 2014.

Lov








04.04.2014 god.





Danima već na kafa-pauzi, koju poslednjih dana,  za razliku od inače, ne provodim sama, nego sa dve koleginice koje rade sa mnom, pojavljuje se jedan Muškarac.

Obraćam ja punu pažnju na njih.  Mnogo godina sam sama, pa su mi se ta preko potrebna čula za opažanje svega što pantalone nosi, do precizno lovačkih, izbrusila!

2. 4. 2014.

Celibat








15.01.2014. god. u  6.54

23.







Dobro jutro, sreda je!
Uprkos tome što su neki tvrdili još noćas da je sreda, ja se slažem sa Draganom  koja noću kaže: 

"Nije danas sreda, nego tek ujutro kada ustanem!", pokušavajući da zaustavi neumitni tok vremena i tako moju i njenu samoću nekako, prekrati!

Ej, nema jutros onih ludih misli!!