9. 4. 2014.

Moj prvi Štrajk


 










Kako su Oni* sve ovo maestralno izveli i, po ko zna koji put, od preko 3000 ljudi, majmune i ovce napravili.


*Oni – predstavljaju sve one strukture koje sam bezbroj puta pominjala:  Političare na vlasti koji su još pre deset godina počeli urušavanje Fonda za penzijsko na više načina.

Prvo, osnivanjem konkuretskih firmi ( Zavod za socijalno osiguranje i Centralni registar), kojima su naši sopstveni zaposleni, nekažnjeno, uprkos odredbi Ugovora o radu koja kaže :
„ Zaposleni se obavezuje da na teritoriji Republike Srbije, za vreme trajanja radnog odnosa neće obavljati poslove koji mogu uticati na donošenje odluka iz delatnosti i nadležnosti Fonda, u svoje ime i za svoj račun, kao i u ime i za račun drugog pravnog ili fizičkog lica (zabrana konkurencije)“
... upravo to činili, jer su buduće zaposlenike Zavoda za socijalno osiguranje puštali u naše službene prostorije, učili ih poslovima koji ovi nisu znali, a sve to sa blagoslovom vlasti kojoj je, iz samo njima znanih razloga, bilo u interesu da se Fond PIO, oslabi. Kao obična službenica, mogu samo da nagađam prirodu tih razloga.

Drugo i još važnije: Oduzimanje kontrole uplate svih doprinosa, pa i penzijskog, službama Fonda, i predaja tog posla u nadležnost  Poreske uprave.

Nonsens bez presedana -  krivi ste za rashode, a sopstvene prihode ne možete ni da iskontrolišete?! Verovatno da u Poreskoj ima više i bolje podloge za „opraštanje“ dugova na ime doprinosa pojedinim miljenicima vlasti.

Zašto bi plaćali doprinos za svoje zaposlene (kmetove), kada umesto toga mogu da finansiraju neku zgodnu, obećavajuću, predizbornu kampanju?!


Za razliku od našeg naivnog  Sindikata, Oni sve poteze savršeno igraju:

Prvo se u medijima servira priča o tome kako su se radnici Fonda putem povoljnih stambenih kredita, koji su deljeni „šakom i kapom“, besprizorno, a na teret sirotinje,  bogatili?!

Naš narod, koji više od svega voli da čita novine i bistri politiku, već počinje da se nad nama zgražava...

Pošto za Fond PIO obični smrtnik ni ne mari, sve do momenta dok ne treba u penziju da ide, baš smo im lepu priliku za upoznavanje, pružili! 

Kad nas po dobru niste, ajde bar po lošem da nas upoznate!!

Sledeći sjajan potez, koji narodu još bolje predstavlja svu tu „bagru“ koja u Fondu radi  je vest o tome kako smo Savezu penzionera besplatno davali na korišćenje službene prostorije!?
Isti ti koji nas sada zbog toga razapinju na Krst srama, ne dozvoljavaju da naplaćujemo nijednu od svojih usluga, jer „ mi radimo sa penzionerima, koji su socijalna kategorija i za njih sve treba da bude besplatno.“
Listinge staža, na primer,  koje svakodnevno u hiljadama izdajemo, ni u kom slučaju ne uzimaju penzioneri, naprotiv.
Obzirom da je smanjenje moje plate u iznosu od 30% posledica nedostatka sopstvenih prihoda, iz kojih se navedena „stimulacija“ isplaćuje, nameće se sledeći zaključak:

Da smo penzionere lepo „derali“ na ime zakupnine poslovnog prostora, napravili bi dva dobra: Obračunavali i plaćali solidnu cifru PDV-a u budžet, a verovatno i nagurali dovoljno para za tih naših trideset posto plate.

Bojim se da se matorom to uopšte ne bi svidelo, i da bi nam taj zakup brzo „na nos izašao“!!

Onda vesti o malverzacijama sa pogrebnim troškovima po našim Filijalama!
Narodu je naravno već na vrh glave svih sranja koja su radnici Fonda, godinama pravili!

Na sve te njihove sjajne medijske poteze, kojima su nas u najboljem svetlu predstavili građanima, čak i onima koji za nas „nikad čuli“, mi proglasimo štrajk zbog smanjenja plata!?

Pa zar smo zaista toliko glupi da smo mislili da nećemo na „zid“ naleteti?!

Umesto da smo mi njih „preveslali“ i nadigrali?!

Da smo u decembru organizovali štrajk zbog oduzetih poslova, i tražili istim ovim metodama „sindikalne borbe“, da nam se svi poslovi vrate!
Da smo medijima rekli zašto su gužve na šalterima i zbog čijih, nedorečenih softvera i loše organizacije, satima moraju da čekaju!!

Narod bi bio zadivljen i impresioniran!


Da smo u januaru tražili pravo na ostvarenje sopstvenih prihoda, čime bi, opet dva dobra učinili: Proverili sposobnost  našeg  menadžmenta, čiji osnovni zadatak i jeste posao „pravljenja para“, a možda i zaradili da isplatimo stimulaciju od 30%.

Naravno, to nam ne bi dozvolili!

Do tada bi narodu i penzionerima već uveliko bilo jasno da smo mi, obični radnici Fonda, isto toliko žrtve savremenih političkih trendova u Srbiji, koliko i oni sami!

Možda bi danas, drugog dana štrajka, koji nam bojim se, ne samo o džepu nego i o glavama radi, imali mnogo veću podršku od one koju ovako, uopšte nemamo.


I dalje verujem da svakoga samo istina može spasiti! A mi smo duboko zaglibili u ćutanju i laži.



photo credit. www.svevesti.com



Нема коментара:

Постави коментар