Čudnog li dana?
Sve je počelo kada je moja
sestra Vera, Verica kako je ja zovem u mnogim mojim pričama, objavila post na
svom blogu. Priču o svojoj majci Milici.
Mojoj tetki, sestri moga oca, koju
nikada nisam upoznala, jer je, kao što konac Verine priče o njoj i govori,
umrla dve godine pre mog rođenja. Ali sam o njoj sve znala i njen lik
doživljavala kao sublimaciju tog nekog prokletstva, koje prati moju porodicu sa
očeve strane. Moja Vera to tumači babinim i dedinim doseljenjem u Vojvodinu i
useljavanjem u otetu, tuđu kuću, ali ja sam sumnjičava po tom pitanju! Smatram
da to prokletstvo vuče mnogo dublje korene, bar onoliko grešnih generacija unazad,
koliko je i onih kolena koja njihove grehe okajavaju! Mi, Miloševići, od Bože
iz Rilja, kod Nevesinja, već drugo koleno krv bljujemo! A ni treće nam se nije
baš usrećilo!

.jpg)