29. 1. 2014.

Beograđani, mamicu vam vašu...




15.12.2013. godine









Dobro jutro, nedeljo...

Uh, ne volim nedelje, nikako!!

Iako se ova ne računa u loše i baksuzne jer sam od sutra do petka na godišnjem, pa je to olakšavajuća okolnost!

Znači samo fakultet, učenje, programiranje i vi...

Sve lepo i prijatno!

Narednih pet, odnosno čak sedam dana nema Zombija, ni jednog jedinog!! Čak i ako kiša bude padala il' vetar duvao, biće to divni dani!!

Jeste da mi je na stolu ostao hitan, a nezavršen posao " Izmene ISO-a koje se odnose na aplikativni softver u računovodstvu"!!


Beograđani iz Direkcije Fonda, mamicu im njihovu, tako su ga  napisali da, ako to ostane i ne izmenimo neke stvari, mogu zaista da urade ono što su naumili, i da nas vrate da radimo "peške" sve ono što godinama samo klikom "na dugme", u trenu gotovo dobijemo!!

*I sada se ja mislim?! Da li i ovaj naredni deo priče, koji je za posao moj vezan, lepo odseći, zauvek obrisati ili ga takvog glupavog i dosadnog u etar pustiti!!??

I time, delimično čitavu pizdariju medju Srbijom i Vojvodinom, bar malo rasvetliti i iz nekog nepoznatog i nepročitanog, samo moga, ugla pogledati?!*

Kažu na televiziji i novinama da u demokratiji živimo!?

Sa oblicima društvenih uređenja jako slabo, ni blizu drugih mi znanja, stojim! Ne pratim dešavanja u rođenoj zemlji i ostajem uskraćena, kažu mi, za gomilu bitnih i za život neophodnih, informacija!! No, nekako ja i bez njih životarim i dane provodim!!

Ali...

Načuh jednom davno, dok su se ovi, tim Narodnim imenom kršteni sa slobom, nepobedivim, za vlast borili...

"...Kada oni dođu da nam kapu kroje, svi ćemo, uključiv i mene, slobodno smeti sve što nam je na umu i duši, da gde hoćemo, lajemo"!!

I tako, kao bajagi za mišljenje pitani, smeti da odgovaramo!!

Ja sam autonomaš!! Kažu da se taj pojavni oblik političkog i geografskog mišljenja, tako zove!!
Ljuti, nepopustljivi... Celim Bačkim srcem u tome!!
Bila sam to i pre nego su oni tu reč smislili i tako mene, koja nikome ne pripadam, nečijom krstili!!

Plakala sam kada je onaj Bačkopalančanin, prodana za pare duša, u moj lepi Novi Sad nepozvan došao i sobom neku rulju doveo!! Baš on rešio da se neke love domogne tako što će u istoriju našu, kao neko ko je Ustav menjao, na mala, malecna vrata, svoju sitnu dušu uvući!!
Plakala sam i kada sam hemijskom, jako pritisnuvši i Bogu se moleći, "ne" na onom listiću, na kome su me, tobože, praveći majmuna od mene, za mišljenje o promeni Ustava pitali!

Znala sam da je bitka unapred izgubljena jer je pokojni šizofrenik svojim prvim, jezivim i na krv mirisnim govorima, sebe u seksualni objekat svih frustriranih žena Srbije, samo makijavelističkim čudom, pretvorio!!

Gledam ih kako onaj njegov " Majn Kampf", u novine zamotan da ga je ne vidim, jedna drugoj krišom, pod kancelarijskim stolom, donose i dodaju!! Čitaju ga, citiraju i lepoti njegovoj, muževnosti se dive??!!
Prezrivo im se, sa nevericom,  osmehujem!!

"Čovek je bolesnik i zao je!! U očima i rečima mu se vidi!! O kakvoj muževnosti i pameti pričate??!! Ni bicikl' na njega naslonila ne bih!!"

Što se mene tiče, može zemlja kosti napolje da mu izbaci, jer ni zbog ljubavi toliko suza, koliko zbog njega, prolila nisam!! Pogubila rodbinu, prijatelje... Gledala voljene ljude kako zdravlje i pamet pod njegovom vlašću i čizmom gube! 
I Dragišu Pavlovića, jedinog mi dragog lika tadašnjih televizijskih ekrana, mu nikada oprostiti neću!! Znam ja da ga je zlotvor oterao, iako mi niko ništa o tome nije rekao!! Samo nosom znam...

Zbog onoga što sam o njemu vazda pričala, samo što me svi tadašnji veliki Srbi, a Srpkinje njime opijene i omađijane posebno, na Krst Socijalizma crven, ni nalik plavom koji danas svoje žrtve čeka,  nisu razapeli!!

A ja im pričam o parama našim koje smo tada za nas i penzionere naše čuvali, štedeli i sa sposobnim ekonomistima, kotili!!

"Sve će nam novce uzeti, pa zato nas i hoće!! Nije ljubav prema nama u pitanju, nego Srbiji naše pare trebaju jer su svoje penzije u "Geneksove" apartmane i auto - puteve,  skrkali!!"

Danas, lepo kao i mnogi iz interesa, formalni brakovi stvoreni, živimo mi i oni! Svako u svojoj sobi spava, ne mazimo se, ne dodirujemo i ne ljubimo!
Mi, sa ove strane, u ravnici,  samo kuvamo, peremo i spremamo!! Oni buđelar u svom džepu drže, sa novcima nikako ne umeju, a nama samo neku crkavicu, od prvog do prvog, daju...

Tek da preživimo!!

Da ne bi kao po onoj, Ciganskoj bilo!!
"Taman Ciga konja da ne jede naučio, al' ovaj crk'o!!"

Kao svaki muž koji kućom, sposoban za to ili ne, vlada i uslove postavlja, oni nas uvek po malo podjebavaju, za uši vuku i na naše, niže mesto postavljaju!! A ne vole nas i dalje!! Svakoga dana, u stvari, sve manje i manje!!

Standardizacija na, tamo neki, 9001  je prilika koja se propustiti nikako ne sme!!



Sreća, mi oprezne i promišljene domaćice, pazimo!!

Čitamo ta čuda o standardima svaki dan, nebi li ga preduhitrili i njemu, podlom saputniku,  doskočili!

Jer oni uporno hoće da "radimo" isto kao oni, što su godinama iza nas!

Nikada kurtalisani kompleksa od nas, Austro-ugara koji smo, tako  stari ljudi kažu, uvek napredniji, pametniji i kulturniji od Srbijanaca bili??!!

1989. godine, kada nas je Beograd sebi uzeo i venčao,  kada smo napokon postali jedno telo a dve duše, mi smo već bili informatički potkovani, poprilično...
Moram o tome jer informatiku kao i matematiku, saznaćete u nastavku mojih priča zašto, neizmerno volim...


Tada smo već mi Vojvođani ne solidan, već za ono doba vrhunsku "IBM" zver od računara imali, gomilu programa koji su besprekorno, mnogi i danas dan,  radili...

Dok smo mi prvi program za knjigovodstvo Vojvodine učili i savladavali, oni su još na drvenim tablama mastiljarili!!

Ali ekonomiji nisu vični bili, pa ih podsećam na mog tadašnjeg Načelnika Mišu koji im je svakodnevno u Beograd dolazio, knjigovodstvo im pravio i kako se ono zapravo, uredno i tačno, vodi, naučio!!


Ja lično volim Beograđane!!

Opušteniji su i prijatniji od Novosađana, lakše stupaju u kontakt, topliji  su, nasmejani... Samo u Beogradu još doživeti možete da vam pristojan i kulturan muškarac, na ulici ili parkingu, priđe i na kafu vas, jer mu se dopadate, pozove... Toga u Vojvodini odavno više nema!! Lale se kao u vicu, listom u kukavice pretvoriše!!

Al' ovi moji iz Finansija Direkcije, nekako se u tu sliku ne uklapaju!!
Čast izuzecima, koje volim, poštujem  i dobro sarađujemo!

Kada bolje razmislim, sve bi bilo skladanije i mirnije da nema te neke Ribe, koja se volšebno među njima, pre desetak godina, pojavila!!
I iz meni potpuno nepoznatih i nedokučivih razloga, desna ruka našeg finasijskog Direktora postala!!
Pričali mi tada da je samo za pisanje, gramatički tačnih i krasnosrpskih, službenih dopisa dovedena!!

Dozvolite!!
Penzijskim osiguranjem ove vrste i obima, morate mnogo godina da se bavite da bi o njemu sve saznali i naučili!!
Preko noći, ma da ste Napoleon lično, to ne ide!!

I velike novce smo joj, čak i na novinskim sajtovima okačeno joj ime bilo, za školovanje platili ne bi li brzo još jednog stručnjaka sa privatnih Fakulteta, koji se krvavo i teško završavaju,  za sebe dragocenog, dobili!!

Svi nju slušaju i ništa joj, pod Bogom milim, ne oponiraju!!

I naš, do juče pametan i sposoban Direktor koji je finansije u malom prstu držao?!
Slušala ga ja mnogo puta kako pametno o novcima zbori...
Čovek se sada natraške preokrenuo i sve konce pogubio!?

To već spada u domen psihološkog izučavanja delovanja žena na psihu muškaraca u njihovoj neposrednoj blizini, posebno radnom okruženju!!
Pojava je vrlo česta, mnogo primera u praksi svakodnevno gledam i sigurno zaslužuje detaljnije izučavanja i bavljenje njome...
Ali ću to stručnijima od sebe, prepustiti!!


Ti papiri što izmenu standarda po našoj, Vojvođanskoj meri trebaju,  sada na mom radnom stolu čame!!

Čekaju da ih neko pametniji il' od mene više plaćen, reši i popravi!


Svima sam akterima priče, dala tačne teze šta treba da se kaže u Beogradu, crtala im kako sa Direktorom da pričaju, koje argumente da koriste!!
Pokazivala im kako rade naše, u mom malom mozgu osmišljene a uz pomoć mojih dobrih i pametnih programera realizovane, aplikacije!! Koje penzionerima i nama život olakšavaju!!

Korak po korak...
I svaki je načinjen u skladu sa Zakonom o računovodstvu jer na tu kartu moji Beograđani igraju, sve u želji da nas još jednom bedne u ćošak naše sobe oteraju!!
Jer se oni u radu svom, upravo pomenutog Zakona ne drže!!


Samo im neko što je glupo i naivno, onomad, na onom listu "da" zaokružio, pravo da nam sude i u naš zdrav i pametan mozak nas jebu, omogućio!!!


Inače, ovo jutros je trebalo da bude jedna druga priča, zabavnija i lakša..
Biće, samo da se malo od očaja smirim i još jednu kafu skuvam!

Priča opet ima veze sa skandalima, puterom, podobnošću...

Dobra je, lepa... I slutim da je niko od aktera nikada nije ispričao, jer smo se svi zakleli na ćutanje, zauvek!!

Sada pošto je Bobi slavno, sa Predsedničkog mesta u penziju otišao, krajnje je vreme da se ispriča i ovo!!

Da se skine veo tajne sa tih događaja da bi u istoriju dobre zabave ušli!


photo credit: http://www.eugenchocolate.com/

Нема коментара:

Постави коментар