"Slučajno je naletela na tog magistra mašinstva.
Pozvao ju je
u otmeni novosadski kafe, spram njegove titule kojom se pohvalio već u prvom, telefonskom
razgovoru. Zato je odenula odmerenu crnu haljinu, dve niske bisera oko vrata i ogrnuta
belim kaputom, poručila crni čaj s’ mlekom.
Sedela je
zavaljena u fotelji, slušajući njegove priče o rukometu, mladosti i utiske sa, činilo
joj se, stalno vlažnog putovanja po Južnoj Americi. Pratila je pokrete
njegovih, za njen ukus pretankih usana, pokušavajući da u svojoj utrobi ulovi
bar jednog leptirića.
Ništa.
Čak ni onda
kad je svoju, od lopte osnaženu, šaku stavio preko njene objašnjavajući joj
kako se njihov kombi zaglavio u kolumbijskom blatu, na vrleti... Šaka mu je
bila topla, ali ona je i dalje bila hladna.
A bez tog
golicljivog bola u dnu utrobe, nije išlo. Znala je.
Nije ga bilo
ni kada je, na rastanku, poljubila njegov obraz, namirisavši diskretni parfem i
osetivši čvrstinu njegovog ramena.
Želje da ga
ponovo vidi, nije bilo. Ostavljala je njegove sms-poruke neodgovorenim i namerno
previđala njegove propuštene pozive, nezainteresovana za sve komplimente njenom
„dobrom držanju u tim godinama“.
Jedne
prilike, popila je dva vinjaka. Sedela je sa drugaricama, kad je stigla poruka.
Na navaljivanje cele pripite ekipe, odgovorila mu je, nakon čega je usledio i
njegov poziv:
„Imam
francuskog konjaka, taman da nastaviš!“
Rešila je da
prihvati i pojavila se na vratima njegovog stana.
I ništa od grozno
uvređene joj ženstvenosti ne bi bilo, da se magistar, obučen u pripijene
farmerice i crnu majicu kratkih rukava, nije bosonog pojavio otvarajući joj
vrata. Ta njegova bosa stopala, iako nikada nije ni mislila o fetišima, bila su
presudna i dovela je do njegovog kreveta u roku od jednog konjaka.
Nakon drugog
orgazma, peškir koji joj je doneo, ostao je, onako bokserski, okačen oko njenog
vrata. Potpuno gola, osim kobnog peškira, zajahala je to mlado i zategnuto
telo, priuštivši mu još jedan orgazam. Jeste u jednom trenu uhvatila njegov
zastrašeni pogled na nju, ali značenje je dokučila tek nakon par dana i
njegovog sms-a:
„Ne možemo se
viđati. Ja spremam doktorat i moram biti fokusiran samo na to. Maksimalno.“
A sve samo
zbog tog peškira?!"
Priča napisana za konkurs Književnih vertikala "357" za kratku priču sa tačno tolikim brojem reči, a pod imenom "Magistar" ušla u izbor za objavljivanje u zbirci.
Pošto nije ušla u izbor od najboljih 60, odlučila je da promeni ime i uvredi se.
Decembar, 2025-e godine.
