Skupljam ga kao
rasute misli
U ogledalima
bočicama parfema,
pomadama
U Tragovima njegovih
zakasnelih dodira.
Tkam ga nasumice
Potpuno nevična i
nevešta u
tim Božijim
rukotvorinama
Sačinjenim od mesa
mu i oklopa.
Otrežnjujuće svesna
zaludnosti lepih reči i snova
Puštam se i
dozvoljavam da ga maštam
Ne bi’ li ga za sebe
iskrojila.
Photo by Alex.
Нема коментара:
Постави коментар