Приказивање постова са ознаком Maroko. Прикажи све постове
Приказивање постова са ознаком Maroko. Прикажи све постове

20. 12. 2014.

Ispala bajka


Možete vi reći da je sve ovo što ja pričam samo pusta, turistička bajka!
Da nije moguće da postoji zemlja u kojoj muškarci vole žene? Ma, ne mož’ biti da negde ima da muškarci o ženama dobro misle? Da im se raduju? Da im veruju? Da ih kao svoje Boginje gledaju? Da ih, protivno svakoj veri, obožavaju?!

7. 12. 2014.

Novac na mukama




"Tequila Sunrise", Casablanca, Morocco


Ne mogu da zaboravim Maroko. Dok sam se po njemu muvala i dok su svi ti mirisi i boje bili sveži u mom umu – vremena za pisanje nije bilo? Trebalo je što više videti i doživeti?
Ne smem da zaboravim Maroko! Jer ako izgubim tragove koje je ostavio na meni, neću vam nikada sve, baš sve, ispričati? A moram sve u reči pretvoriti!

5. 12. 2014.

Marokanski začin

Ovo će biti moj prvi pokušaj kopirajtinga. Čitala sam na internetu nešto o tome, položila sam „Marketing“ sa 10-kom, što je valjda sasvim dovoljno da se u pisanju reklama i ja okušam! Cilj priče koja sledi, je da vas, čitaoce, ubedi da obavezno i neizostavno, prvom povoljnom prilikom, uzmete pasoš i otputujete u Maroko!

17. 11. 2014.

Maroko: Trebalo je o stolicama...



"Sto sa četiri stolice", Fez, Maroko


Sada, kada su vam manje-više poznati svi bitni akteri misionarskog putovanja u Fez – Maroko, mogu, zapravo, da počnem da vam pričam priče o toj neobičnoj zemlji, bajke sa neobičnim likovima, na nijedne do sada pročitane, ni nalik?!

Tu je Msje Bane, sa suprugom koja, iako čisto srpske, naklonjene i verne Kralju, krvi, više na veselu i razdraganu Parižanku liči?! Zna babinim, južno-srbijanskim narečjem po neku frazu da izgovori, ali sve na njoj, od veselih smaragdnih očiju, do grgoljavog arapsko-francuskog, kojim brzo i praskavo u mobilni telefon govori, odiše francuskim šarmom i svojevrsnom, opuštenom elegancijom! Dakle, ona samo i jedino, Madam može biti!
Njih dvoje, Madam i Msje, vlasnici sopstvenog arhitektonskog biroa u Kasi, ponosni roditelji dva uspešna, zdrava i lepa deteta, naši su početni i krajnji domaćini! Dočekali nas i ispratili! Sve opušteno, bez nervoze, lako i neosetno, nama su se dva dana i dve, čak i tri noći, bavili, trudeći se da nam boravak u Maroku što više ukrase, olakšaju i ulepšaju! Oni su, svakako glavni likovi bajke koja će se meni i sestri, u narednih desetak dana od ulaska u avion na našem tlu, zbiti i dogoditi!

15. 11. 2014.

Zjaka























Za razliku od inače, pokušaću večeras da budem kratka i koncizna. Da ovo bude jedna nežna i sentimentalna pričica za vašu laku noć. Iako je u mom životu bilo vrlo malo takvih priča, ova je po starom mom običaju, istinita. Ne kažem da nije bilo lepog i pamtljivog?! Ali, uglavnom me je život šamarao, nadrkanom i nervoznom me pravio?! Ponekad’ me baš mlatio, uporno se trudeći da mi obešenjački osmeh sa lica svuče i skine! Jer, kada razmislim, ja sam vam, uglavnom, baš to! Zjaka, koju je život ozbiljnom i revnosnom, načinio!

8. 11. 2014.

Maroko: Cenkanje


Ovde uvek nešto žubori...

U vezirskoj bašti, posađenoj pre više od stotinu godina, koja je sada ukras hotela skrojenog od bivše palate, prepuno je vode. Hodate među stoletnim palmama, jukama i „drvima života“, koja u našim dnevnim sobama, samo na unučiće ovih stabala liče, zadivljeni mirisima i cvetovima, a u uhu vam je stalno žubor vode.

„Ovi što su ovo sadili i među gustim rastinjem mermerne fontane skrivali, su uživanje znali sebi namestiti!“

Jer, u koji god deo bašte zakoračite, u skrivene ćoškove zavirite, šum vode što se preko kamena preliva vas umiruje, hladi kožu do malo pre izloženu nemilom suncu, uspavljujući vas u bajku iz koje ne želite da odete.





4. 11. 2014.

Ja, misionarka


Rim, oktobar 2014,



Vratih se pre par dana sa mog, rekoh vam ranije, misionarskog putovanja.

Zovem ga tako jer je to bio put koji je mnogo toga, ne-religijskog, ali važnog, trebao da dokaže! Mnogo više je on meni značio nego bilo koji Hadžiluk, put na Hilandar ili sedanje u Svetu stolicu! 

Još nisam otkrila tako jaku i postojanu religiju, koja bi se mogla meriti sa iskušenjima koja sam ja sebi, tim putovanjem, postavila! I zadacima koje sam si zadala?!
Jer taj put je trebao mene da potvrdi kao drugu osobu, drugu sestru, drugu majku i u svemu tome, jednu celu, potpuno novu i meni neobičnu, ženu!
Ženu koja je, još zimus odlučila da promeni svoj život...