 |
| "Sto sa četiri stolice", Fez, Maroko |
Sada, kada
su vam manje-više poznati svi bitni akteri misionarskog putovanja u Fez –
Maroko, mogu, zapravo, da počnem da vam pričam priče o toj neobičnoj zemlji, bajke
sa neobičnim likovima, na nijedne do sada pročitane, ni nalik?!
Tu je Msje
Bane, sa suprugom koja, iako čisto srpske, naklonjene i verne Kralju, krvi,
više na veselu i razdraganu Parižanku liči?! Zna babinim, južno-srbijanskim
narečjem po neku frazu da izgovori, ali sve na njoj, od veselih smaragdnih
očiju, do grgoljavog arapsko-francuskog, kojim brzo i praskavo u mobilni
telefon govori, odiše francuskim šarmom i svojevrsnom, opuštenom elegancijom!
Dakle, ona samo i jedino, Madam može biti!
Njih dvoje, Madam
i Msje, vlasnici sopstvenog arhitektonskog biroa u Kasi, ponosni roditelji dva
uspešna, zdrava i lepa deteta, naši su početni i krajnji domaćini! Dočekali nas
i ispratili! Sve opušteno, bez nervoze, lako i neosetno, nama su se dva dana i
dve, čak i tri noći, bavili, trudeći se da nam boravak u Maroku što više ukrase,
olakšaju i ulepšaju! Oni su, svakako glavni likovi bajke koja će se meni i
sestri, u narednih desetak dana od ulaska u avion na našem tlu, zbiti i
dogoditi!