Podelim, malo pre, negde na netu, Pepeljuginu objavu, koju
sam, usput, ukrala... ( Moj engleski odlično, excellently, napreduje!)
Natpis je, naime, na tom, meni do juče potpuno stranom i
neobjašnjivom, jeziku?!
Naravno, pošto je u pitanju ta lepotica čudesne sudbine, ni
nalik ovim našim jadnim i tugaljivim, ljubavnim pričama, u tekstu se radi o
sledećem:
„Svaka bajka može da vam se ostvari, samo ako ste u pravim,
za savršenu ljubav krojenim i šivenim, cipelama, obuveni.“
Čak mi je ovo „cipelama“, pregrubo za ovu priliku. Radije
bih im tepala...
„Uvek možete postati nečija princeza, samo ako prave
cipelice imate i gubite!“
Ceo moj život je u mojim cipelama. Počev od onih crvenih, sa mesinganom kopčom, o kojima sam i priču ispričala jer sam u njima
devojčica postala... I neke bitke prvi put vojevala...
Moje prve salon-cipele koje sam vazda od prašine novoselske,
čuvala.