O meni / About Me




Moja baka, Nemica, je htela da se zovem Ana. Deda, Hercegovac - Anka! Moju mamu, snajku koja me rađa, niko nije ni pitao za mišljenje. Otac, kanda, nije bio posebno zainteresovan, imao je druga posla.
Sreća, moja sestra Verica je presudila! Volela je knjige, bajke posebno, pa je potpomognuta snegom, koji je te, 1966. godine, 25-og januara, zavejao do pola prozora, predložila da se zovem Snežana. Nije neko ime ali tih godina je bilo popularno. A i bajkovito je, pa ga lepo nosim i živim sa njim.
Knjige su mi uvek bile najbolje drugarice. Volela sam ih a i one mene. Nikada me nisu izdale, napustile, slagale ili prevarile. 
Kako sam odrastala, shvatala sam da u njima postoje svi odgovori koji mi trebaju, uz pomoć kojih ću saznavati sebe i svet. 
Sve su, o svemu, pametni ljudi pre mene na papir stavili i meni ostavili.
Bajke odavno ne čitam. Trudim se da ih živim, da u svakom danu života koji mi je poklonjen bude bar nešto, ma kako sitno, ali maštovito. Vredno da se ispriča drugome!

Zbog toga sam počela da pišem blog. 
Pričalica sam, volim reči. Od njih se uvek nešto lepo, isto kao i bolno, može napraviti. Svaki život je roman, samo je pitanje da li akteri žele da ga drugome podele.
Moj sin me već godinama moli da sve što sam njemu, za njegovih dvadeset i dve, o sebi pričala, stavim na papir i ostavim mu. To sam mu obećala, pa moram ispuniti! 
Lepše je pisati na blogu nego na papiru, jer ovde postojite vi. 
Drugi ljudi koji će moje reči videti, pa će me hvaliti ili kuditi. U tome je lepota!
Naizgled, živim sasvim običan život. Radim u državnoj, još uvek bezbednoj, firmi. Nisam član ni jedne partije, niti sam bila, niti ću biti! Od članskih karti posedujem samo onu od biblioteke i davalaca krvi (0, Rh negativan). Udovica, jedno dete. Jugoslovenka.
Obožavam kuvanje, omiljeni mi je hobi i razonoda, ali ne bih se njime ovde bavila! Imam jako dobrih recepata, mojih, originalnih koje bi, možda, bilo lepo podeliti drugima, ali to na nekom drugom mestu.  Ili kada još ostarim...
Radije bih ovde pisala o ljudima zbog kojih su ta preukusna jela, nastajala. Kuvanje je umetnost i najbolje ukuse, mirise i boje daje kada se zbog ljubavi u njemu uživa.
Moje priče ni sa čim nisu "potkovane". Dok pišem ne koristim nikakva pomoćna sredstva. Samo sednem i pričam ono čega se sećam, ili ono što pomislim tog trena. Zato u njima, sigurno, postoji gomila nepotvrđenih ili neistinitih tvrdnji, koje su samo moje, mojim okom viđene i mojim uhom slušane. I mojom pričom interpretirane.
Nadam se da ćete uživati u čitanju, bar delom koliko ja, dok pišem.

Hvala vam što ste svratili! Snežana Medan.


Januar, 2014-te, negde na Webu.













Нема коментара:

Постави коментар